Introduction iliti "ne znam kako se pišu ovakvi postovi"

Kao vlasnica već 4.-og po redu bloga, uvijek osjećam da mi nekako najgore "padnu" uvodni postovi. Kao što im i samo ime kaže, trebali bi biti osnova za upoznavanje i daljnju komunikaciju između autora i čitalaca, no niko do daljnjeg nije bio dovoljno koristan i fino napisao post o tome kako napisati uvodni post. Postception.
Bilo kako bilo, kako bih ipak nešto napisala, počet ću sa izjavom da me vjerovatno (ako ste u šminkerskim vodama - pod ovim mislim ako imate 20+ ruževa u beauty ormariću) poznajete od prije kao beauty blogericu bloga koji je doživio preobraćenje imena sa kliše naziva "Emily's Beauty World" na "Kontrol & Vanity" (nekako mi se činilo personaliziranije), iako bez značajnijih promjena nabolje prilikom istog. Otvorila sam ga u jeku nastanka beauty blogova u regionu uprkos tome što mi je kvaliteta gramatike i fotografija bila ravna nekom imaginarnom broju nastalom iz korijena broja negativnijeg od Tarda aka The Grumpy Cat aka najslađeg stvorenja u galaksiji. I tako, pisala sam i pisala, bia zadovoljna feedbackom ali kako se broj blogova povećao, tako se povećavao i pritisak da svoj vlastiti održim na mjestu na kojem je bio i pritisak i druge nesretne okolnosti su učinile bloganje ne opuštajućom aktivnosti na kraju dana uz šolju čaja i čokoladu sa punjenjem od lješnjaka koja je podrazumjevala skidanje tereta s duše, bilo to da je ekstatična reakcija u vezi nekog novog proizvoda ili pak apsolutno razočarenje i tugovanje zbog nekog koji ne ispunjava niti jedno od svojih obećanja, bilo da je to samo nizanje slika ili stalkanje novih kolekcija ili pak izvještaj o stvarima koje sam voljela proteklih sedmica/dana/mjeseci. Postalo je obaveza u svrhu održanja bloga i njegova propast je jednostavno dokaz da kvalitet dolazi prije kvantiteta i bez obzira koliko se potrudila što se tiče fonta, izgleda bloga i kvalitete fotografija, ono što blog čini onim što jeste je sama ličnost autora i specifičnost samog pisanja, onaj dašak duha kojeg osjete svi čitaoci i koji je ono što ih prvobitno i privlači ka čitanju. I dan danas posmatram blogove uz koje sam naučila osnove onoga što me zanimalo, a to su tehnike šminkanja i njihovu postepenu transformaciju iz korisnih stranica čiji se update danima očekivao i cijenio do mjesta gdje se nagomilavaju PR objave i recenzije bez trunke humora i savjeta sa strane i onda se zahvalim sama sebi što sam imala toliko svijesti da ne odem toliko daleko.
Glitteriously (znam da naslov kaže drukčije, ali možda se jednog dana probudim i pomislim kako je baš dobra ideja da blog preimenujem u neku desetu stvar od onoga kako se treutno zove, no domena ostaje ista) je produkt moje intenzivne želje za pisanjem i bloganjem i nadam se da će postati ono što moj prethodni blog nije mogao postati, a to je malo mjesto na Internetu gdje ću, bez obzira čitao i komentarisao neko ili ne, moći pisati o onome što želim i o onome što osjećam da bih trebala pisati, a ne opterećivati se time da li sam negdje stavila zarez, da li su fotografije savršeno postrojene i da li su posuđene prilikom surfanja bespućima neta, da li pišem hejt post ili post o ljepotama života, da li je post o meni, nekome ili nečemu drugom, da li je o kozmetici, knjizi, interijeru, čaju, seriji, filmu, kosi, ljudima ili bilo čemu drugom, da li se sastoji od naslova i jedne jedine fotografije ili pak teksta dužine pruge od Moskve do Vladivostoka. Dakle,....